Isa 37 | SerDKE | STEP | A kad to ču car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji.

Isaiah 37

1 A kad to ču car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji. 2 I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obučene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu.

3 I rekoše mu: ovako veli Jezekija: ovo je dan nevolje i kara i ruga, jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode. 4 Da ako je čuo Gospod Bog tvoj što reče Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeđa riječima koje je čuo Gospod Bog tvoj, pomoli se za ostatak koji se nalazi.

5 I dođoše k Isaiji sluge cara Jezekije. 6 I reče im Isaija: ovako recite gospodaru svojemu: ovako veli Gospod: ne plaši se od riječi koje si čuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga. 7 Evo, ja ću pustiti na nj duh, te će čuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i učiniću da pogine od mača u svojoj zemlji.

8 I tako vrativši se Ravsak nađe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe čuo da je otišao od Lahisa. 9 A on ču za Tiraku cara Huskoga gdje kazaše: ide da se bije s tobom. I čuvši posla poslanike k Jezekiji govoreći: 10 Ovako recite Jezekiji caru Judinu: nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreći: neće se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom.

11 Eto, čuo si šta su učinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li ćeš se izbaviti? 12 Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi, Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove koji bijahu u Telasaru? 13 Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave?

14 A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom. 15 I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći: 16 Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.

17 Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj sve riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga. 18 Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove,

19 I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen, zato ih potrše. 20 I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.

21 Tada posla Isaija sin Amosov k Jezekiji i poruči mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: uslišio sam za što si mi se molio radi Senahirima cara Asirskoga. 22 Ovo je riječ koju izreče Gospod za nj: ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom maše glavom kći Jerusalimska. 23 Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao uvis oči svoje? Na sveca Izrailjeva.

24 Preko sluga svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeći ću visoke kedre njegove, i lijepe jele njegove, i doći ću na najviši kraj njegov, u šumu njegova Karmila. 25 Ja sam kopao, i pio vodu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima.

26 Nijesi li čuo da ja to odavna činim i od iskona da sam tako uredio? sada puštam to, da prevratiš tvrde gradove u puste gomile. 27 Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima, koja se suši prije nego sazri.

28 Znam sjeđenje tvoje i polaženje tvoje i dolaženje tvoje i kako bjesniš na me. 29 Jer bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje, i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa ću te odvesti natrag putem kojim si došao.

30 A tebi ovo neka bude znak: ješćete ove godine što samo od sebe rodi, a druge godine što opet samo od sebe rodi; a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih.

31 Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet će pustiti žile ozdo i roditi ozgo. 32 Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i iz gore Siona, koji se sačuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama učiniće to.

33 Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neće ući u ovaj grad, niti će baciti amo strijele, neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega. 34 Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući, veli Gospod.

35 Jer ću braniti taj grad i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida sluge svojega.

36 Tada izide anđeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuća; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci. 37 Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji.

I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga mačem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov.